Andrija Puharich, američki Hrvat koji je za CIA-u istraživao fenomene

Vrlo rano ga počinju zanimati fenomeni paranormalnoga pa je tako već 1956. proučavao ima li nizozemski medij Peter Hurkos doista autentične sposobnosti. Ostao je u to uvjeren, no i osamljen u svojoj tvrdnji

Kao da je neka slučajnost, usporedo s objavom do sada nedostupnih CIA-inih dokumenata, britanski je Daily Mail javnosti predstavio i biografiju izraelskog medija Urija Gellera. 

Podsjetimo, Geller se spominje u kontekstu programa Stargate, istraživanja paranormalnog u ljudi, a prema kojem je snimljen i poznati film “Muškarci koji zure u koze” s Georgeom Clooneyjem u glavnoj ulozi.

U toj se biografiji često spominje jedno ime. Gellera je, naime, u nekom zadimljenom telavivskom noćnom klubu otkrio stanoviti dr. Andrija Puharich, suradnik CIA-e, kako navodi autor biografije.

Izraelac tada u svojoj zemlji nije bio nepoznat, no ipak još daleko od slave koju će doživjeti 80-ih.

Ni Puharicha se nije previše dojmio, mislio je CIA-in istražitelj kako se radi o prevarantu koji i nije nešto posebno uvjerljiv u tome što pokušava.

No, provjeriti ga je morao, CIA-u je na Gellera uputila izraelska vojska.

I nije bilo uzalud, Puharich se uvjerio kako Uri Geller ipak ima stanovite moći pa se s njime i sprijateljio ne bi li ga uvjerio da pođe u Ameriku na daljnja testiranja ne znajući, međutim, da je Geller i dalje u kontaktu s izraelskim tajnim službama.

Sudbina je htjela da Geller te veze uskoro prekine. Njegova putovanja s Puharichem uključivala su i posjet Münchenu uoči Olimpijskih igara.

Medij je svojim šefovima u Izraelu dojavio kako se ne osjeća najugodnije te da možda tamo izraelska reprezentacija ne bi trebala ići, stoji u ovoj biografiji. Nisu ga poslušali, uslijedila je jedna od najvećih tragedija Olimpijskih igara.

Geller je nakon toga pristao otići u Ameriku gdje će u sklopu programa koji je obuhvaćao i Stanford Research Institute proći testiranja u kojima će Andriju Puharicha uvjeriti kako je ‘prava stvar’ te mu znanstvenik postaje mentorom.

Sve to, osim dijela s Münchenom, manje-više stoji u odnedavno dostupnim dokumentima CIA-e.

Osim jedne pojedinosti, engleski autor navodi kako je dr. Andrija Puharich srpsko-američki znanstvenik. A nije, nego je Puharich Hrvat druge generacije u Americi. Njegov je otac stigao na tlo Sjedinjenih Država 1912. godine kao brodski slijepi putnik.

Henry Karl Puharich, odnosno Andrija, jedno je od sedmero djece hrvatsko-američke obitelji. Također, nije riječ tek o nekom znanstveniku koji je povremeno surađivao s CIA-om. Često će se u brojnim napisima pronaći tvrdnja kako dr. Andrija Puharich doista jest otac američkog new agea.

Vrlo rano ga počinju zanimati fenomeni paranormalnoga pa je tako već 1956. proučavao ima li nizozemski medij Peter Hurkos doista autentične sposobnosti. Ostao je u to uvjeren, no i osamljen u svojoj tvrdnji.

S Gellerom je bilo drugačije. Jednom kada je stigao s Puharichem u Ameriku, uspio je uvjeriti ne samo hrvatsko-američkog znanstvenika već i njegove kolege unutar CIA-e kako se s njim ima što raditi te da u cijeli projekt treba uložiti i značajna sredstva.

Do kraja je Puharich ostao snažnim podupirateljem Urija Gellera i njegovih sposobnosti, o tome napisao i knjigu u kojoj se može naći svakojakih tvrdnji, pa i ona kako je Izraelac svoje sposobnosti dobio od – izvanzemaljaca.

No, nepošteno bi bilo Andriju Puharicha držati važnim samo zbog Urija Gellera.

Riječ je doista o briljantnom znanstveniku koji je tijekom karijere registrirao čak 56 patenata najrazličitijih namjena.

Tu su, primjerice, inovativni slušni aparat koji je potpuno zaobilazi uho kao slušni organ te uređaj koji je znatno poboljšavao učinke elektroterapije na mozak. Imao je više od 50 objavljenih radova, a bio je i član nekoliko uglednih znanstvenih organizacija.

U brojnim člancima u kojima se o njemu govori u danas popularnom New Scientistu, često se kaže da je prava šteta što se nije koncentrirao na jedno znanstveno područje jer bi zasigurno briljirao.

Puharich je bio i veliki štovatelj Nikole Tesle. Tvrdio je kako je uspio ponoviti njegov pokus sa skalarnim elektromagnetnim valovima za koje se držalo kako su temelj nečemu što se i danas voli nazivati “Teslinim oružjem”.

Bio je uvjeren kako je utjecaj tog “oružja” prepoznao u svijetu, među ostalim, i u klimatskim poremećajima pa i legionarskoj bolesti, kako njime gotovo sigurno raspolažu Sovjeti. Stoga je patentirao i nekoliko uređaja koji utjecaj tih valova blokiraju.

Patentirao je Puharich i još nešto – preteču današnjih gorivnih ćelija, odnosno dobivanja molekula vodika iz vode koji se onda koristi kao gorivo. Navodno je širenje te tehnologije, koja danas figurira kao moguća zamjena za naftne derivate, onemogućio osobno David Rockefeller.

U zapisima na tu temu stoji kako je dr. Puharich bio iznimno cijenjen u američkoj eliti pa nije nemoguće da se susretao i s ljudima poput Rockefellera.

Već je 50-ih i 60-ih, navodi se, Puharich radio različite eksperimente za velike američke korporacije, spominje se LSD, čiji je utjecaj na ljude i životinje navodno istraživao za Sandoz, ali i druge halucinogene.

Uostalom, fotografija svjedoči o njegovu susretu s papom Ivanom Pavlom II.

Nije dr. Andrija Puharich potpuno nepoznat domaćoj javnosti. Nakladni zavod Globus objavio je 1989. godine njegovu poznatu knjigu Sveta gljiva u kojoj opisuje svoja istraživanja djelovanja gljive Amanita muscaria, odnosno muhare. Ta gljiva imala je ulogu u mnogim zajednicama u povijesti, poput egipatskoj, pojavljivala se u različitim mitovima.

Količina materijala o Puharichevim istraživanjima paranormalnog golema je, sam je znanstvenik dogurao do čina pukovnika američke vojske s obzirom na to da se većina tih istraživanja i provodila u vojne svrhe, previše je primamljiva bila vjerojatnost da ljudski um može služiti kao oružje. 

Puharich je umro od srčanog udara, i to na imanju Devotion R. J. Reynoldsa, osnivača poznate duhanske kompanije, na kojem je proživio posljednjih 15 godina svojeg života. 

Kliknite ovdje da biste pročitali cijeli članak